Brankovići su srpska vlastelinska i vladarska porodica iz 14. i 15. veka.
Rodonačelnik porodice bio je Mladen, koji je bio župan pod kraljem Milutinom Nemanjićem i vojvoda pod Stefanom Dečanskim. O njemu postoji podatak da je 1319. godine presudio jedan spor, o čemu je obavestio dubrovačkog kneza, a četiri godine kasnije je naterao neku trebinjsku vlastelu da naknadi Dubrovčanima štetu. U toku 1326. godine navodi se kao svedok na povelji Stefana Dečanskog. Upravljao je Trebinjem i Dračevicom, ne mnogo udaljenim od Huma, odakle navodno potiču Brankovići. Poslednji put se spominje 1326. godine među živima, a zna se i da je imao brata župana Nikolu, koji se spominje samo u dokumentu iz 1329. godine.
Njega je nasledio sin sevastokrator Branko Mladenović, on je imao dva sina, stariji Nikola Radonja (†1399) i mlađi Vuk Branković (†1397). Nikola Radonja se posle tragične smrti žene i dve ćerke zamonašio i živeo na Svetoj gori. Vuk Branković je bio oženjen Marom, ćerkom kneza Lazara i kneginje Milice. Tokom boja na Kosovu 1389. Vuk Branković je upravljao jednim krilom srpske vojske, drugim je upravljao Vlatko Vuković dok je knez Lazar upravljao centralnim delom. On je bio oblasni gospodar na teritoriji današnjeg Kosova i Metohije (Priština, Vučitrn, Zvečan itd.).
Vuk Branković i Mara imali su tri sina: Grgura, Đurđa i Lazara. Grgur se zamonašio i kao monah Gerasim umro u Hilandaru 1408, Lazar je ubijen u toku bitke 1410. Kao jedini starešina domaćinstva ostao je Đurađ Branković. Pošto je njegov ujak despot Stefan Lazarević bio bez naslednika, Đurđa je proglasio svojim naslednikom i tako je u periodu 1427—1456. Đurađ Branković bio srpski despot.
Đurađ se ženio dva puta, ime prve žene nije sačuvano a druga je bila Jerina rođena Kantakuzin, praunuka vizantijskog cara Jovana VI Kantakuzina. Iz ta dva braka ukupno je imao četiri sina i tri ćerke. Ćerka Mara (1412—1487) poslata je 1435. u harem turskog sultana Murata II.
Za istoriju su značajni Đurđevi sinovi Grgur, Stefan i Lazar.
Grgur i Stefan Branković su oslepljeni 1441. naredbom turskog sultana Murata II. Grgur se pred smrt zamonašio i kao monah German umro 1459. u Hilandaru. Iz vanbračne veze imao je sina Vuka poznatijeg kao Zmaj Ognjenog Vuka.
Lazar je bio najmlađi sin despota Đurđa Brankovića i jedini koji nije bio oslepljen. Bio je vladajući despot Srbije od 1456. do svoje iznenadne smrti 1458. Oženjen je vizantijskom princezom Jelenom Paleolog, ćerkom despota Tome Paleologa i sinovicom vizantijskog cara Jovana VIII Paleologa. Imali su tri ćerke Mariju (Jelaču), Jerinu i Milicu. Najstarija Marija (Jelača) bila je udata za bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u aprilu 1459. sa ciljem da u miraz dobije srpsku despotovinu.
Stefan Branković, srednji sin despota Đurđa, je bio jedno kraće vreme vladajući despot Srbije, od Lazareve smrti 1458. do aprila 1459. kada je zbačen sa trona. Ubrzo je bio pad Smedereva pod tursku vlast, a takođe i pad Srbije. Stefan se 1460. oženio Angelinom. Živeli su u izbeglištvu, tu je i umro 1476. u zamku „Beograd“. Imali su sinove Đorđa i Jovana kao i dve ćerke Mariju i Milicu.
Đorđe Branković je bio jedno vreme despot, a onda se 1496. zamonašio i ostavio titulu mlađem bratu Jovanu. Postao je arhiepiskop Maksim i kao takav proglašen za svetitelja. Ni Đorđe ni Jovan kao ni njihov rođak Zmaj Ognjeni Vuk nisu imali muških potomaka i time je Đorđe kao arhipeiskop Maksim bio poslednji muški Branković.
Grof Đorđe Branković (1645—1711), koji je poticao iz srpske plemićke porodice u Erdelju, tvrdio je da vodi poreklo od srednjovekovne dinastije Branković. Brat grofa Đorđa bio je erdeljski mitropolit Sava II Branković.
Svetitelji:
U srednjovekovnoj Srbiji prva je bila svetorodna dinastija Nemanjića, njihov izdanak je bila dinastija Lazarevića a njihov dinastija Brankovića. Dinastija Lazarevića imala je svetitelje kneza Lazara, kneginju Milicu i despota Stefana. Dinastija Brankovića kao njihov nastavljač imala je svetitelje:
- Stefan Slepi, sveti - despot Branković (9. oktobar/22. oktobar)
- Angelina, prepodobna - despotica (30. jul/12. avgust i 10/23. decembar)
- Maksim, svetitelj - arhiepiskop - Despot Đorđe Branković (18/31. januar)
- Jovan Novi, sveti - despot Branković (10. decembar/23. decembar)
Osim toga svetitelj je i
- Sava II Branković, svetitelj - mitropolit erdeljski (24. april/7. maj)
koji pripada erdeljskim Brankovićima.
Vladarski rodoslov:
- Vuk Branković
- 1427 – 1456 Despot Đurađ (drugi sin Vuka Brankovića)
- 1456—1458 Despot Lazar (treći sin despota Đurđa)
- 1458—1459 Despot Stefan (drugi sin despota Đurđa)
Rodoslov Brankovića:
- sevastokrator Branko Mladenović
- Nikola Radonja (monah Gerasim)
- Grgur ~ Teodora
- Vuk Branković ~ Mara Lazarević
- Grgur Vuković Branković
- Đurađ Branković ~ Jerina Kantakuzin
- Mara ~ Murat II
- Grgur Branković
- Despot Vuk Branković
- Despot Vuk Branković
- Mara ~ Murat II
- Grgur Vuković Branković
- Nikola Radonja (monah Gerasim)
- Stefan Branković ~ Angelina
- Despot Đorđe Branković
- Jovan Branković
- Despot Đorđe Branković
- Stefan Branković ~ Angelina
- Lazar Branković ~ Jelena Paleolog
- Jelena ~ Stefan Tomašević
- Jerina
- Milica
- Jelena ~ Stefan Tomašević
- Lazar Branković ~ Jelena Paleolog
- Katarina ~ Ulrih II Celjski
- Katarina ~ Ulrih II Celjski
- Lazar Vuković Branković
- Lazar Vuković Branković