Manastir Mileševa,
Anđeo na Hristovom grobu
Kralj Vladislav je po dolasku na vlast, dobijanjem krune koju nije mogao očekivati, shvatio kao i njegove pristalice, da za održavanje na tronu treba imati moćnog zaštitnika. U to vreme takav je na Balkanu bio jedino trnovski car Jovan II Arsen i kralj Vladislav se ženi njegovom ćerkom. Uticaj Bugarske nad Srbijom. po sklapanju ovog braka, sve je više jačao, tako je raniji grčki uticaj zamenjen bugarskim.
Stanje u državi odražava i stav arhiepiskopa Save. On je nerado krunisao Vladislava za kralja, ali se ipak na saboru u Žiči krajem 1233. godine zahvalio na arhiepiskopskom tronu. Za naslednika je izabrao Arsenija Sremca (1233-1263). Posle toga je ponovo krenuo na Istok. Sa tog puta se nije ni vratio. Umro je u Trnovu14/27. I 1236. godine.
Okolnosti da je osnivač srpske autokefalne crkve umro i sahranjen izvan zemlje i da je mogući razlog njegovog napuštanja Srbije u određenim nesuglasicama sa kraljem Vladislavom i njegovom politikom, dovodile su vladavinu kralja Vladislava u težak položaj. U takvim prilikama, kralj već početkom sledeće godine odlazi tastu u Trnovo da ga lično moli, iznoseći ukupne okolnosti u Srbiji i položaj svoje vlasti, da se sporazumeju oko prenosa moštiju arhiepiskopa Save u Srbiju. Ti pregovori nisu tekli lako, ali je ipak došlo do svečanog prenosa moštiju i sahranjivanja u Vladislavljevoj zadužbini, manastiru Mileševi 6/19. V 1237. godine.
Podgrevanjem dugovečnog spora Dubrovnika i Bara oko crkvene jurisdikcije, dovelo je do pogoršavanja odnosa Dubrovnika i kralja Vladislava, iniciranim još Radoslavljevim boravkom u Dubrovniku
Stanje u državi odražava i stav arhiepiskopa Save. On je nerado krunisao Vladislava za kralja, ali se ipak na saboru u Žiči krajem 1233. godine zahvalio na arhiepiskopskom tronu. Za naslednika je izabrao Arsenija Sremca (1233-1263). Posle toga je ponovo krenuo na Istok. Sa tog puta se nije ni vratio. Umro je u Trnovu14/27. I 1236. godine.
Okolnosti da je osnivač srpske autokefalne crkve umro i sahranjen izvan zemlje i da je mogući razlog njegovog napuštanja Srbije u određenim nesuglasicama sa kraljem Vladislavom i njegovom politikom, dovodile su vladavinu kralja Vladislava u težak položaj. U takvim prilikama, kralj već početkom sledeće godine odlazi tastu u Trnovo da ga lično moli, iznoseći ukupne okolnosti u Srbiji i položaj svoje vlasti, da se sporazumeju oko prenosa moštiju arhiepiskopa Save u Srbiju. Ti pregovori nisu tekli lako, ali je ipak došlo do svečanog prenosa moštiju i sahranjivanja u Vladislavljevoj zadužbini, manastiru Mileševi 6/19. V 1237. godine.
Podgrevanjem dugovečnog spora Dubrovnika i Bara oko crkvene jurisdikcije, dovelo je do pogoršavanja odnosa Dubrovnika i kralja Vladislava, iniciranim još Radoslavljevim boravkom u Dubrovniku
Manastir Mileševa,
zadužbina kralja Vladislava
Neposredno po svečanom činu sahranjivanja moštiju arhiepiskopa Save, kralj Vladislav je iz Mileševe krenuo sa vojskom da obezbedi Hum od Ugara. Tom prilikom, juna 1237. godine, našao se sa vojskom na reci Cetini i utvrdio ugovore o prijateljstvu sa Splitom. Međutim, na vladavinu kralja Vladislava padala je senka kako zbog njegovih ranijih nesuglasica sa arhiepiskopom Savom i jake probugarske orijentacije prema caru Jovanu II Asenu, u čijoj je senci vladao, tako i zbog posledica mongolskog prodora u Primorje i Srbiju u proleće 1241. godine. Mongoli su goneći ugarskog kralja Belu IV (1235-1270) opustošili sve predele preko kojih su prošli. Opet nezadovoljna vlastela, koristeći razne motive i posebno narodno nezadovoljstvo, smrt Jovana II, jula 1241. godine, organizuje u proleće 1243. godine pobunu i primorava kralja Vladislava da vlast preda svom najmlađem bratu Urošu.
Kralj Vladislav je ostao u Srbiji, a njegova žena Boleslava je otišla u Dubrovnik. Prema >>Mileševskom zapisu<<, bio je još živ 1264. godine, a umro je, svakako, pre 1277. godine. On je imao dva sina: Stefana i Desu. Desa je sa majkom Boleslavom ostavio na čuvanje neke predmete u Dubrovniku.
Oba sina kralja Vladislava umrli su 1281. godine. Iste godine Dubrovčani su po nalogu kralja Dragutina predali navedene zaloge Kotoru.
Kralju Vladislavu, pored titule bile su dodeljene i neke oblasti u Primorju. Njegova ćerka je bila udata za kneza Đuru, starešinu vlasteoske kuće Kačića u Omišu.
Kralj Vladislav je ostao u Srbiji, a njegova žena Boleslava je otišla u Dubrovnik. Prema >>Mileševskom zapisu<<, bio je još živ 1264. godine, a umro je, svakako, pre 1277. godine. On je imao dva sina: Stefana i Desu. Desa je sa majkom Boleslavom ostavio na čuvanje neke predmete u Dubrovniku.
Oba sina kralja Vladislava umrli su 1281. godine. Iste godine Dubrovčani su po nalogu kralja Dragutina predali navedene zaloge Kotoru.
Kralju Vladislavu, pored titule bile su dodeljene i neke oblasti u Primorju. Njegova ćerka je bila udata za kneza Đuru, starešinu vlasteoske kuće Kačića u Omišu.
Video manastira Mileševa,
zadužbina kralja Vladislava
- >>Srpske zemlje i vladari <<; Mr Momir Jović, Prof. Kosta Radić